|
januar 2010, Novi Sad
NA PRAGU SOCIJALNI BUNT
Došlo je do začajnog pada životnog standarda stanovništva i sve izraženijeg socijalnog raslojavanja – ukazuje predsednik SSS Vojvodine
Savez samostalnih sindikata Vojvodine sa velikom zabrinutošću prati negativne efekte svetske ekonomske krize na materijalni i socijalni položaj zaposlenih, pre svega na gubitak radnih mesta, umanjenje zarada i prava zaoslenih, posebno se zalažući za primenu svih raspoloživih mera kako bi se rešio problem nezaposlenosti i poboljšao životni standard stanovništva. Činjenica je da ima jako puno problema u privatizovanim preduzećima, kao i u firmama koje se nalaze u postupku privatizacije kako zbog otpuštanja radnika tako i neisplaćenih zarada i povezivanja radnog staža. Zbog svega toga je moguć scenario jačeg socijalnog bunta nezadovljnih građana koji se nalaze na rubu egzistencije i kojih je iz meseca u mesec sve više.
- Neefikasnost u institucionalnim i strukturnim reformama, spora tranzicija, loše privatizacije, nizak nivo investicija i izuzetno skroman uspeh u osnivanju malih i srednjih preduzeća, kašnjenje podsticajnih mera za brže zapošljavanje u privatnom sektoru, uticali su da, i pre globalne ekomske krize, privreda Srbije beleži usporavanje privredne aktivnosti i da značajno zaostaje u svom razvoju – ukazuje predsednik Saveza samostalnih sindikata Vojvodine dr Milorad Mijatović. - Kriza je samo produbila već postojeće probleme. U nju smo ušli sa ogromnim državnim aparatom, slabom privredom, lošom infrastrukturom, velikim neravnotežama i saznanjem da smo do sada živeli daleko iznad svojih mogućnosti. Loše stanje u srpskoj ekonomiji sve izraženije utiče na materijalni i socijalni položaj zaposlenih, sa očekivanim negativnim tendencijama u periodu koji je pred nama. Realne zarade imaju tendenciju pada, a prosečna neto zarada ne pokriva potrebe prosečne potrošačke korpe. Došlo je do začajnog pada životnog standarda stanovništva i sve izraženijeg socijalnog raslojavanja.
Iako je u zadnjem kvartalu 2009. godine došlo do nekoliko značajnih promena u makroekonomskoj slici Srbije, osnovne konture te slike su ostale nepromenjene. Privredna aktivnost je započela oporavak koji, međutim, ne nagoveštava skoro dostizanje nivoa aktivnosti iz 2008. godine. Na tržištu rada se, uz značajne razlike u odnosu na vrstu zaposlenja, dodatno produbljuje trend smanjivanja ukupnog broja zaposlenih;
- Ne postoji strategija rasta i razvoja privredne aktivnosti koja bi doprinela otvaranju novih radnih mesta i uticala na smanjenje nezaposlenosti. Stanje na tržištu rada je gotovo dramatično. Broj zaposlenih se smanjuje iz meseca u mesec, a u odnosu na isti period prethodne godine manji je za 8,28% ili za 164.946 lica. Stopa zvanično registrovane nezaposlenosti se u zadnjih godinu dana povećala sa 23,7% na 26,34% i prednjači među zamljama Evrope. Poreski sistem u Srbiji je regresivan, nepravedan, najveći teret svaljuje na siromašne i srednju klasu, pogoduje novobogatim biznismenima, težak je za administriranje i generator je sive ekonomije koja prema nekim procenama iznosi 30-40% društveno bruto proizvoda. To ukazuje na neophodnost preduzimanja određenih mera kako bi se aktivnosti sive ekonomije delom prevele u legalne ekonomske tokove – naglašava dr Mijatović.
Zbog prevelike potrošnje i upropašćene ekonomije, Srbija se sada usred ekonomske krize dodatno i još intenzivnije zadužuje. Na taj način se stvara privid makroekonomske stabilnosti, koja svakog trenutka može da se sruši, ako se ne napravi temeljni zaokret u vođenju ekonomske politike, ne krene u ozbiljnu transformaciju javnog sektora i ne počne sprovođenje strategije izvoza, koja će se bazirati na aktivnom lobiranju države za domaće preduzetnike na novim tržištima.
- Kršenjaje prava zaposlenih je sve učestalija pojava, pri čemu se zaposleni sve teže odlučuju da se obrate inspekciji rada, jer se plaše da će trpeti posledice od strane poslodavaca. Zakonska regulativa mora biti mnogo rigoroznija kako bi se stalo na put poslodavcima koji ne isplaćuju zarade zaposlenima, izbegavaju uplatu doprinosa socijanog osiguranja, nezakonito otpuštaju radnike. Prema podacima Agencije za privatizaciju do sada je 138 privatizovanih preduzeća otišlo u stečaj. Među ovim kupcima malo je onih koji su u privatizovanu firmu uložili sredstva ali nisu uspeli da izbegnu stečaj. Većina ovih „kvazi biznismena“ od starta je imala za cilj da rasproda imovinu preduzeća, izvuče za sebe sve što je moguće i na kraju puste firmu da ode u stečaj. Takvi pojedinci su odlično finansijski prošli, ne vodeći računa o tome što će radnici završiti na ulici. Zato je neophodno prekontrolisati sve sumnjive stečajeve privatizovanih firmi i preduzeti neophodne mere. Namena trošenja privatizacionih prihoda zadire u sferu postojanja socijalno odgovorne države. Budući da su dosadašnji prihodi od privatizacije uglavnom neproduktivno potrošeni, dovodi se u pitanje pravednost modela privatizacije. Nerešeni status tranzicionih gubitnika sve više pojačava socijalni naboj u Srbiji – zaključuje na kraju dr Mijatović. |