U ponedeljak, 7. aprila 2025. godine, u Beogradu je održana međunarodna konferencija pod nazivom „25 godina socijalnog dijaloga u Republici Srbiji“. Ovaj značajan događaj okupio je predstavnike institucija, sindikata, poslodavaca, međunarodnih organizacija, kao i partnerskih socijalno-ekonomskih saveta iz inostranstva, s ciljem analize dosadašnjih rezultata i razmatranja budućih koraka u unapređenju socijalnog dijaloga.
Konferencija je obuhvatila tri tematske panel diskusije:
- Socijalni dijalog, tokom koje su učesnici govorili o razvoju i izazovima socijalnog dijaloga u Srbiji i inostranstvu. Panel su činili predstavnici domaćih i međunarodnih institucija, uključujući donosioce odluka, sindikalne lidere i članove ekonomskih i socijalnih saveta.
- Kolektivno pregovaranje, posvećena unapređenju kolektivnog pregovaranja kao ključnog instrumenta zaštite radnih prava i izgradnje poverenja između socijalnih partnera.
- Snaga dijaloga, u okviru koje su panelisti iz više evropskih zemalja razmenjivali iskustva i primere dobre prakse u vezi sa ulogom socijalnog dijaloga u oblikovanju ekonomskih i socijalnih politika.
Savez samostalnih sindikata Srbije na Konferenciji je predstavljao Goran Milić, predsednik SSS Vojvodine, koji je, u okviru diskusije o socijalnom dijalogu, izneo stavove o aktuelnim izazovima i važnosti učešća sindikata u procesima donošenja odluka.
Učesnici su ocenili da je socijalni dijalog u Srbiji, od formalnog osnivanja Socijalno-ekonomskog saveta do danas, prošao kroz različite faze razvoja i prepoznavanja njegove uloge u društvu. Iako je put bio složen i pun izazova, prepoznaje se jasan napredak – kako u institucionalnoj postavljenosti, tako i u stepenu učešća socijalnih partnera.
Rad Socijalno-ekonomskog saveta Republike Srbije istaknut je kao primer kontinuiteta i posvećenosti dijalogu, uz izraženo međusobno uvažavanje partnera i snažnu međunarodnu saradnju. Međutim, ukazano je i na izazove u funkcionisanju Saveta, među kojima se ističu ograničena realizacija usvojenih zaključaka, nedovoljna efikasnost socijalnog dijaloga, kao i nedostatak pravovremenog uključivanja socijalnih partnera u proces kreiranja javnih politika koje se direktno odnose na njihov delokrug rada.
Posebno je naglašena potreba za razvojem lokalne infrastrukture socijalnog dijaloga, budući da u praksi postoji veoma mali broj formiranih lokalnih socijalno-ekonomskih saveta, što predstavlja ozbiljnu prepreku za dalji razvoj socijalnog dijaloga i osnaživanje socijalnih partnera na lokalnom nivou. Konferencija je još jednom potvrdila značaj kontinuiranog dijaloga između socijalnih partnera kao temelja za stabilan i održiv društveno-ekonomski razvoj, a da dijalog, zasnovan na ravnopravnosti i međusobnom uvažavanju, ostaje ključni alat u borbi za dostojanstven rad i pravednije društvo.