- Video spot:

- Poster:

- Organizovanost sindikata Vojvodine

 

 

 

SOCIJALNI DIJALOG

  • Uvod
  • Pokrajinski socijalno ekonomski savet
  • Kolektivno pregovaranje i kolektivni ugovori
  • Priručnici
  • Aktivnosti

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
UVOD

Socijalni dijalog, kroz uvažavanje mišljenja i interesa svih socijalnih partnera, jedan je od osnovnih postulata demokratije Evropske Unije i drugih razvijenih industrijskih zemalja. On je  najdelotvorniji instrument usaglašavanja interesa sveta rada i sveta kapitala, što je potvrđeno i Ustavom, određenjem da se uticaj tržišne privrede na socijalni i ekonomski položaj zaposlenih usklađuje kroz socijalni dijalog između sindikata i poslodavaca.
Ako se socijalni partneri vode dobrom voljom, međusobnim poverenjem i uvažavanjem interesnih razlika, doći će se do najboljih i trajnih rešenja, a samim tim i do socijalnog mira, kao preduslova uspešnosti poslovanja preduzeća. Nažalost, u Srbiji je socijalni dijalog tek u povoju jer njegov značaj u potpunosti shvataju samo sindikati, za razliku od najvećeg broja poslodavaca, posebno u privatizovanim preduzećima. Zato je neophodna edukacija ne samo sindikalaca, već i menadžmenta o značaju i prednostima socijalnog dijaloga, kao mirne metode rešavanja spornih pitanja u odnosu na druga sredstva sindikalne akcije.

Socijalni dijalog može da se odvija kao:

  • bipartitni (dvostrani) u kome učestvuju sindikat i poslodavac, odnosno sindikat na višem nivou organizovanja i odgovarajuće udruženje poslodavaca,
  • tripartitni (trostrani) u kome učestvuju reprezentativni sindikati, reprezentativna udruženja poslodavaca i organi vlasti, na nivou države, teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave.       

a) Socijalni dijalog kod poslodavca

Socijalni dijalog između poslodavca i sindikalne organizacije zastupljen je: 

  • u pregovorima kod zaključivanja kolektivnog ugovora - da sva pitanja budu precizno i jasno definisana (prava i obaveze iz radnog odnosa, zaštita predstavnika sindikata i prava, uslovi za rad sindikata i međusobni odnosi učesnika u zaključivanju);
  • u komunikaciji i pregovorima sa poslodavcem u vezi sa primenom kolektivnog ugovora (tumačenje, pojašnjenje odredaba, zahtevi za ostvarivanje ugovorenih prava i obaveza);
  • kroz stalni partnerski odnos i konsultacije sa poslodavcem o svim pitanjima od uticaja na položaj zaposlenih;
  • kroz zahtevanje informacija o pitanjima koja utiču na položaj zaposlenih i redovno informisanje zaposlenih, čime se eliminišu nejasnoće koje mogu biti predmet spora;
  • kroz zauzimanje stavova o svim bitnim pitanjima za zaposlene i  zahtevanje povratnih  stavova od  nadležnih organa poslodavca.   

Da bi sindikalna organizacija sa što većim uspehom realizovala svoju ulogu u zaštiti prava i interesa članstva neophodno je stalno imati u vidu:

  • sindikat podrazumeva timski rad – bez podrške ukupnog članstva predsednik i odbor sindikalne organizacije neće  moći da ostvare sve postavljene ciljeve (sindikat to smo mi, a ne „oni u sindikatu“),
  •  za predsednika i članove organa sindikalne organizacije treba birati  hrabre ljude, spremne da štite prava svojih kolega, sa pregovaračkim sposobnostima i autoritetom,
  • neophodna je stalna edukacija i osposobljavanje sindikalnih aktivista da budu ravnopravni i kompetentni partneri poslodavcu u dijalogu i pregovorima po svim pitanjima koja utiču na položaj zaposlenih,
  • članstvo mora biti stalno, potpuno informisano o svim bitnim pitanjima delovanja sindikata,
  • neophodnost stalnog dvosmernog informisanja sindikalne organizacije i viših organa sindikata o svim aktuelnim pitanjima i problemima i pravovremeno reagovanje, zahtevom za pomoć od viših organa, pre eskalacije problema i sukoba,
  • sigurnost sindikalnih aktivista da će biti zaštićeni u slučaju šikaniranja od strane poslodavca, solidarnošću kolega i efikasnom radno-pravnom zaštitom.

b) Tripartitni socijalni dijalog

Tripartitni socijalni dijalog u Srbiji istitucionalizovan je donošenjem Zakona o socijalno – ekonomskom savetu (Sl. glasnik RS 125/2004). Na donošenju ovog zakona posebno je insistirao Savez samostalnih sindikata Srbije jer se kroz tripartitni dijalog i postizanje kompromisnih rešenja obezbeđuje uravnoteženost interesa i prava socijalnih partnera (sindikata, poslodavaca i države), a aktivnom ulogom svih socijalnih partnera u kreiranju ekonomske i socijalne politike doprinosi se socijalnom miru. 
            Značaj tripartitnog socijalnog dijaloga potvrđen je i ratifikacijom Konvencije  br. 144  o tripartitnim konsultacijama  2005. godine, kao i pratećih preporuka  br. 152 o tripartitnim konsultacijama i  br. 113 o pregovaranju (Sl. list SCG – međunarodni ugovori br. 1/2005).
Socijalno-ekonomski savet Republike osnovan je Zakonom kao organ koji je samostalan i nezavisan od izvršne vlasti. Savet broji 18 članova - 6 predstavnika Vlade, 6 predstavnika reprezentativnih sindikata (4 iz Saveza samostalnih sindikata Srbije i 2 iz UGS Nezavisnost) i 6 predstavnika reprezentativnih udruženja poslodavaca (Unija poslodavaca Srbije). Savet je osnovan radi razvoja tripartitnog socijalnog dijaloga po pitanjima od značaja za ostvarivanje ekonomskih i socijalnih sloboda i prava čoveka, materijalnog i socijalnog položaja zaposlenih i poslodavaca, pospešivanje zaključivanja kolektivnih ugovora, razvoja kulture pregovaranja, podsticanje mirnog rešavanja sporova i sukoba, a samim tim i razvoja demokratije.

Socijalno-ekonomski savet Republike razmatra pitanja  unapređenja kolektivnog pregovaranja, uticaja ekonomske politike na socijalni razvoj i stabilnost, politike zapošljavanja politike zarada i cena, konkurencije i produktivnosti, privatizacije,  zdravstvene i socijalne zaštite i sigurnosti i dr.

Socijalno-ekonomski savet Republike saglasnošću svih članova:

  • zauzima stavove po pitanjima koja razmatra i dostavlja ih Vladi,
  • utvrđuje mišljenja povodom nacrta zakona i predloga drugih propisa, koja  dostavlja nadležnom ministarstvu, a ako ministarstvo ne prihvati mišljenje Saveta on svoje mišljenje može da dostavi Vladi,
  • donosi odluku o visini minimalne zarade na period od 6 meseci (ako Savet ne donese odluku u roku od 15 dana od početka pregovora odluku donosi Vlada u nartednih 15 dana(čl.112. ZOR).    

Za razliku od Socijalno-ekonomskog saveta Republike koji je osnovan Zakonom, socijalno-ekonomski saveti za nivo teritorijalne autonomije i lokalne samouprave mogu da se osnuju sporazumom između nadležnog izvršnog organa vlasti, sindikata i poslodavaca osnovanih za teritoriju pokrajine, odnosno grada - opštine. Pri tome, Zakonom je predviđeno da ako dva učesnika pokrenu inicijativu za obrazovanje saveta ostali učesnici su dužni da je prihvate. Po Zakonu ovi saveti razmatraju pitanja o kojima se odlučuje na nivou teritorijalne autonomije, odnosno lokalne samouprave. Njihova uloga u praksi je mnogo šira i treba da bude u funkciji pospešivanja socijalnog dijaloga i pregovaranja između poslodavaca i sindikata.   

            Pored tripartitnog socijalnog dijaloga koji se realizuje u okviru Socijalno- ekonomskog saveta Republike, predstavnici Saveza samostalnih sindikata Srbije, na bazi tripartizma, participiraju i u radu organa socijalnih fondova, kao i drugih tela na nivou Republike koja donose odluke od uticaja na materijalni i socijalni položaj zaposlenih.

            Svojevrsni socijalni dijalog predstavljaju i neposredne komunikacije Saveza samostalnih sindikata Srbije sa ministarstvima, Vladom i Narodnom skupštinom RS, učešće u radu radnih grupa koje pripremaju radne tekstove propisa, učešće u raspravama povodom nacrta zakona, amandmansko delovanje na predloge zakona koji su već u skupštinskoj proceduri (lobiranjem kod poslaničkih grupa), kao i komunikacije i saradnja sa drugim državnim institucijama koje donose odluke koje utiču na položaj zaposlenih (Agencija za privatizaciju, Akcijski fond, Fond solidarnosti, i dr.).

---------------------------------------------------------------------------------------------------
POKRAJINSKI SOCIJALNO-EKONOMSKI SAVET

            Na nivou AP Vojvodine tripartitni socijalni dijalog uspostavljen je formiranjem Pokrajinskog socijalnog saveta u julu 2003. godine, znatno pre donošenja Zakona o socijalno-ekonomskom savetu, kojim je institucionalizovan tripartizam u Republici Srbiji.
            Dana 2. jula 2003. godine socijalni partneri - Izvršno veće Vojvodine, relevantni sindikati u Vojvodini (Savez samostalnih sindikata Vojvodine, Ujedinjeni granski sindikati Srbije – UGS i Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata Srbije – ASNS) i Unija poslodavca Srbije – Poslodavci Vojvodine zaključili su Sporazum o osnivanju, delovanju i načinu rada Pokrajinskog socijalnog saveta. Potpisivanjem Sporazuma, usvajanjem Poslovnika o radu i formiranjem radnih grupa ovog saveta stvoreni su normativni uslovi za uspostavljanje tripartitnog socijalnog dijaloga na nivou Autonomne Pokrajine Vojvodine, i pre zakonskog uređivanja ove materije.
            Nakon donošenja Zakona o socijalno ekonomskom savetu (Sl. glasnik RS br. 125/2004) novi Sporazum o osnivanju, delovanju i načinu rada Pokrajinskog socijalnog saveta zaključili su Izvršno veće AP Vojvodine i udruženja poslodavaca i sindikata kojima je utvrđena reprezentativnost za nivo Vojvodine – Unija poslodavaca Vojvodine, Savez samostalnih sindikata Vojvodine i Ujedinjeni granski sindikati “Nezavisnost”.
            Pokrajinski socijalno - ekonomski savet upisan je u Registar pri Ministarstvu rada i socijalne politike Srbije. Upis je izvršen Rešenjem br. 110-00-780/206-02, dana 03.11.2006. godine, pod rednim brojem 16.
            Pokrajinski SES funkcioniše u kontinuitetu od osnivanja 2003. godine, pri čemu je do određenih izmena u sastavu Saveta i u delokogu njegovog rada došlo radi usklađivanja sa Zakonom.

Ciljevi osnivanja i delovanja

Savet je osnovan radi ostvarivanja najznačajnijih zajedničkih ciljeva socijalnih partnera:

  • uspostavljanja i ostvarivanja demokratkog tipartitnog dijaloga socijalnih partnera o bitnim socijalnim i ekonomskim pitanjima od zajedničkog interesa;
  • praćenja, davanja mišljenja i predlaganja odgovarajućih rešenja za zaštitu radnih i socijalnih prava u procesu privatizacije, u oblasti radnog zakonodavstva i drugih propisa kojima se reguliše položaj zaposlenih i poslodavaca;
  • pokretanja zajedničkih inicijativa za promenu postojećih i donošenje novih zakona i podzakonskih akata pred nadležnim organima;
  • zauzimanja zajedničkih stavova o pitanjima iz nadležnosti Vlade i Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine, vezanih za materijalni i socijalni položaj zaposlenih i poslodavaca;
  • međusobnog informisanja o bitnim pitanjima o kojima socijalni partneri zauzimaju zajedničke stavove;
  • podsticanja tripartitnog socijalnog dijaloga na nivou gradova i opština u AP Vojvodini;
  • podsticanja i pomoći u uspostavljanju i razvoju socijalnog dijaloga kod poslodavaca;
  • preventivnog delovanja na rešavanju svih bitnih pitanja iz oblasti rada socijalnih partnera;
  • rešavanja spornih pitanja između socijalnih partnera mirnim putem.

Sastav Saveta

Pokrajinski socijalno - ekonomski savet broji 18 članova i čine ga po:

  • šest predstavnika Vlade AP Vojvodine,
  • šest predstavnika reprezentativnih sindikata na nivou AP Vojvodine:
  • tri predstavnika Saveza samostalnih sindikata Vojvodine,
  • tri predstavnika Ujedinjenih granskih sindikata “Nezavisnost” – Pokrajinskog odbora,
  • šest predstavnika Unije poslodavaca Vojvodine.

Predsedavajući Saveta bira se na period od jedne godine, po principu rotacije socijalnih partnera – članova Saveta.
Sekretara Saveta imenuje Savet na dve godine, uz mogućnost ponovnog imenovanja.
 (više o radu Pokrajinskog SES-a na http://www.pses.org.rs/ )
------------------------------------------------------------------------------------------------
KOLEKTIVNO PREGOVARANjE I KOLEKTIVNI UGOVORI

Pod kolektivnim pregovaranjem podrazmeva se proces u  kome se, u dobroj volji, sučeljavaju dve prirodno suprotstavljene strane - poslodavac sa ciljem da stalno povećava profit i da ga trošak radne snage što manje košta i sindikat sa ciljem da radnici imaju što veću zaradu i što sigurnije uslove rada – argumentovano braneći svoje predloge, do postizanja obostrano prihvatljivog sporazuma i zaključivanja kolektivnog ugovora, kao pravno obavezujećeg opšteg akta.  
            Kolektivno pregovaranje je uži pojam od socijalnog dijaloga, jer za cilj isključivo ima zaključivanje kolektivnog ugovora, kao rezultat uspešnih pregovora. Kolektivno pregovaranje i zaključivanje kolektivnog ugovora za zaposlene i za sindikat je od životnog značaja, jer samo ovim instrumentom mogu da utiču na svoj radno-pravni, a samim tim i na materijalni i socijalni položaj.  Za poslodavce kolektivni ugovor, sa izbalansiranim i uravnoteženim interesima sveta rada i sveta kapitala, treba da predstavlja garanciju socijalnog mira, kao neophodnog preduslova za uspešnost poslovanja i realizaciju postavljenih planova. 
Smisao kolektivnog pregovaranja i zaključivanja kolektivnog ugovora  je da se:

    • određena prava i uslovi rada zaposlenih i sindikata ugovore povoljnije u odnosu na Zakon,
    • određena zakonska prava preciziraju i konkretizuju,
    • da se jasno i precizno definišu međusobni odnosi između učesnika u zaključivanju,   
    • ugovore i druga prava koja koja nisu sadržana u Zakonu, a nisu u suprotnosti sa Zakonom.

a)  Kolektivni ugovori po Zakonu o radu

        Po Zakonu o radu postoje 3 vrste kolektivnih ugovora:

  • kolektivni ugovor kod poslodavca;
  • poseban  kolektivni ugovor:
  • za određenu granu, grupu, podgrupu ili delatnost za teritoriju Republike,
  • za teritoriju jedinice teritorijalne autonomije,
  • za jedinicu lokalne samouprave  za granu  i teritoriju;
  • Opšti  kolektivni ugovor.

 
Učesnici u zaključivanju:

Kolektivni ugovor kod poslodavca zaključuju direktor i reprezentativni sindikati (reprezentativnim sindikatom kod poslodavca smatra se sindikat i u koji je učlanjeno najmanje 15% zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih kod poslodavca)
Za javna preduzeća i za javne službe u zaključivanju kolektivnog ugovora pored direktora i reprezentativnih sindikata učestvuje i osnivač.  
.
Posebni kolektivni ugovor:

  • za granu, grupu, podgrupu ili delatnost za teritoriju Republike zaključuju reprezentativna udruženja poslodavaca (u koje je učlanjenjeno najmanje 10% poslodavaca, koji zapošljavaju najmanje 15% zaposlenih u odnosu na ukupan broj zaposlenih) i reprezentativni sindikati (u koje je učlanjeno najmanje 10% zaposlenih u odnosu na ukupan broj zaposlenih) u odgovarajućoj grani, podgrupi ili delatnosti,
  • za nivo lokalne samouprave i teritorijalne autonomije  zaključuju  reprezentativna udruženja poslodavaca i reprezentativni sindikati na nivou lokalne samouprave, odnosno teritorijalne autonomije

Opšti  kolektivni ugovor  zaključuju reprezentativna udruženja poslodavaca, u koje je učlanjenjeno najmanje 10% poslodavaca, koji zapošljavaju najmanje 15% zaposlenih u odnosu na ukupan broj zaposlenih u Srbiji i reprezentativni sindikati u koje je učlanjeno najmanje 10% zaposlenih u odnosu na ukupan broj zaposlenih u Srbiji.

Primena kolektivnih ugovora

       Kolektivni ugovor kod poslodavca odnosi se na sve zaposlene.
       Opšti i posebni kolektivni ugovor neposredno se primenjuju i obavezuju samo one  poslodavce koji su članovi udruženja koje je učestvovalo u zaključivanju kolektivnog ugovora, ili su to naknadno postali.
Po Zakonu o radu Vlada može da odluči da iz opravdanih interesa, na zahtev jednog od učesnika u zaključivanju, na obrazloženi predlog ministarstva nadležnog za delatnost u kojoj se zaključuje kolektivni ugovor, a po pribavljenom mišljenju Socijalno–ekonomskog saveta Republike, donese odluku o proširenom dejstvu celine ili pojedinih odredaba Opšteg ili posebnog kolektivnog ugovora i na one poslodavce koji nisu članovi udruženja-učesnika u zaključivanju kolektivnog ugovora. Istovremeno, pod određenim uslovima, uz mišljenje Socijalno ekonomskog saveta Republike, Vlada može određene poslodavce da izuzme od primene posebnog, odnosno Opšteg kolektivnog ugovora.

Obaveza pregovaranja

Zakonom je utvrđena obaveza učesnika u zaključivanju kolektivnog ugovora da  pregovaraju. Ako se u toku pregovora ne postigne saglasnost za zaključivanje kolektivnog ugovora u roku od 45 dana od dana započinjanja pregovora, učesnici mogu da obrazuju arbitražu za rešavanje spornih pitanja, a mogu da se obrate i Agenciji za mirno rešavanje radnih sporova radi sprovođenja postupka mirenja, odnosno usaglašavanja spornih pitanja (o čemu će biti više reči u narednom poglavlju).
U delatnostima od opšteg interesa svi sporovi u zaključivanju, izmeni i dopuni i primeni kolektivnih ugovora moraju da se rešavaju po proceduri predviđenoj Zakonom o mirnom rešavanju radnih sporova.  

Važenje i otkaz kolektivnih ugovora

Svi kolektivni ugovori zaključuju se isključivo na određeno vreme, na period koji ne može da bude duži od 3 godine. Najkasnije 30 dana pre isteka važenja učesnici kolektivnog ugovora mogu da zaključe sporazum o produženju važenja kolektivnog ugovora na određeno vreme, a najduže na naredne 3 godine.
Važenje kolektivnog ugovora pre isteka roka na koji je zaključen može prestati sporazumom svih učesnika ili jednostranim otkazom, na način utvrđen tim ugovorom (kolektivnim ugovorom treba precizno definisati da li je uopšte dozvoljen jednostrani otkaz ugovora, ukoliko jeste onda mogućnost otkazivanja treba ograničiti samo na određene odredbe, a ne na ceo ugovor, predvideti razloge u kojima je dozvoljen jednostrani otkaz i definisati postupak otkazivanja).
U slučaju otkaza, kolektivni ugovor se primenjuje najduže šest meseci od dana podnošenja otkaza, s tim što su učesnici dužni da postupak pregovaranja o zaključivanju novog kolektivnog ugovora započnu najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja otkaza.

b)  Kolektivni ugovor kod poslodavca

            Strategija i taktika kolektivnog pregovaranja, kao jednog od najznačajnijih metoda sindikalnog delovanja predstavlja posebnu i obaveznu temu edukacije sindikalnih kadrova. Bez pretenzija i mogućnosti da u potpunosti bude apsolvirana u ovoj brošuri, u nastavku se daju najznačajnije odrednice kolektivnog pregovaranja i zaključivanja kolektivnih ugovora kod poslodavca.

Kolektivni ugovor je osnovni opšti akt u oblasti radnih odnosa kod poslodavca

Po Zakonu o radu kolektivni ugovor kod poslodavca je osnovni opšti akt kojim se uređuju prava i obaveze iz radnog odnosa, dok se pravilnikom o radu, koji donosi upravni odbor poslodavca, prava i obaveze iz radnog odnosa uređuju samo izuzetno, u sledećim slučajevima:

  • ako kod poslodavca nije osnovan sindikat ili nijedan sindikat ne ispunjava uslove reprezentativnosti ili nije zaključen sporazum o udruživanju u skladu sa ovim zakonom;
  • ako nijedan učesnik kolektivnog ugovora ne pokrene inicijativu za početak  pregovora radi zaključivanja kolektivnog ugovora;
  • ako učesnici kolektivnog ugovora ne postignu saglasnost za zaključivanje kolektivnog ugovora u roku od 60 dana od dana započinjanja pregovora, ali i tada su učesnici kolektivnog ugovora dužni da nastave pregovore u dobroj volji do zaključivanja kolektivnog ugovora, kada prestaje da važi pravilnik o radu;
  • ako sindikat, u roku od 15 dana od dana dostavljanja poziva za početak pregovora za zaključivanje kolektivnog ugovora, ne prihvati inicijativu poslodavca.

Ko učestvuje u pregovorima?

U pregovorima oko zaključivanja kolektivnog ugovora učestvuje poslodavac (a u njegovo ime direktor, odnosno drugo ovlašćeno lice) i reprezentativni sindikat kod poslodavca.  
Ako ni jedan od sindikata kod poslodavca ne ispunjava uslove reprezentativnosti, sindikati mogu da zaključe sporazum o udruživanju radi ispunjenja uslova reprezentativnosti.
U postupku pregovora  reprezentativni sindikat je dužan da sarađuje sa sindikatom u koji je učlanjeno najmanje 10% zaposlenih.
Ako postoji više reprezentativnih sindikata kod poslodavca obrazuje se odbor za pregovore, pri čemu se broj članova odbora određuje srazmerno brojnosti članstva.
            Kolektivni ugovor zaključuju direktor u ime poslodavca i predsednik sindikalne organizacije, u ime sindikalne organizacije.

Sadržaj i  primena kolektivnog ugovora
                 
Kolektivnim ugovorom kod poslodavca uređuju se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa (pravni deo) i međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora (obligacioni deo). 
U pravnom delu kolektivnog ugovora uređuju se konkretna prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih i obaveze poslodavca (zasnivanje radnog odnosa, radno vreme, dnevni, nedeljni i godišnji odmor, plaćena i neplaćena odsustva, ukupna oblast zarada – osnovna zarada, deo zarade po osnovu radnog učinka, uvećana zarada, naknada zarade, naknada troškova, druga primanja i rokovi isplate zarade, kriterijumi za rešavanje viškova zaposlenih i visina otpremnine po ovom osnovu, povrede radnih obaveza, naknada štete, uslovi za rad reprezentativnog sindikata...).
U obligacionim delu uređuju se međusobni odnosi između poslodavca i reprezentativnih sindikata – učesnika u zaključivanju kolektivnog ugovora (pod međusobnim odnosima učesnika kolektivnog ugovora podrazumeva se način komunikacije poslodavca i reprezentativnih sindikata u toku važenja kolektivnog ugovora, način tumačenja odredaba, rešavanje sporova u primeni kolektivnog ugovora, rok na koji se kolektivni ugovor zaključuje i postupak njegovog otkazivanja).    
Kolektivni ugovor kod poslodavca odnosi se na sve zaposlene kod poslodavca, dakle i na one koji nisu članovi reprezentativnog sindikata, učesnika u zaključivanju ugovora ili uopšte nisu sindikalno organizovani. Kolektivnim ugovorom može da se utvrdi krug lica na koje se ugovor u celini ili u pojedininim odredbama ne odnosi. Po pravilu su to lica sa menadžerskim ugovorima.
 
Osnovni preduslovi za uspešne pregovore:
Da bi kolektivni ugovor kod poslodavca bio zaključen i dosledno primenjivan sve vreme njegovog  važenja socijalni partneri treba:

  • da se uzajamno uvažavaju,
  • da imaju poverenja jedni u druge,
  • da žele da dođu do zajedničkih rešenja,
  • da ravnopravno učestvuju u pregovorima,
  • da budu dobro informisani o svim pitanjima koja su predmet pregovora,
  • da pokazuju spremnost ka postizanju obostrano prihvatljivog kompromisa, uz stalnu spoznaju da u pregovorima ne sme da bude pobednika i gubitnika,
  • da imaju dovoljno snage i autoritet da dogovoreno bude prihvaćeno i sprovedeno.

Odbor sindikalne organizacije:

  • imenuje pregovarački odbor,
  • prati tok pregovora i daje smernice pregovaračkom odboru,
  • redovno, na prigodne načine informiše članstvo o toku pregovora,
  • odlučuje o zaključivanju kolektivnog ugovora,
  • predsednik sindikalne organizacije potpisuje kolektivni ugovor na osnovu odluke odbora.

Priprema za pregovore i tok pregovora
Inicijativa za zaključivanje kolektivnog ugovora upućuje se u pisanoj formi  drugom učesniku kolektivnog ugovora, pri čemu nije od značaja da li inicijativa potiče od poslodavca ili od sindikata. Inicijativa za pregovore koju upućuje sindikalna organizacija treba da sadrži:

  • sastav pregovaračkog odbora (u sastavu mogu da budu i predstavnici viših organa sindikata),
  •  ovlašćenje za učešće u pregovorima (daje odbor sindikalne organizacije),
  •  radni tekst kolektivnog ugovora, kao ponudu za pregovore – tekst treba da sadrži što realnije zahteve, kako drugu stranu u startu ne bismo odvratili od pregovora,  
  •  predlog dinamike aktivnosti na zaključivanju kolektivnog ugovora,
  •  predlog termina i mesta za otpočinjanje pregovora.

U pripremi za pregovore pregovarački odbor:

  • upoznaje se sa Zakonom o radu i drugim propisima koji određena pitanja upućuju na razradu kolektivnim ugovorom
  • priprema pregled pitanja koja treba da budu sadržana u kolektivnom ugovoru,
  • nastoji da pribavi kolektivne ugovore kod poslodavaca iz svoje grane, ili iz drugih firmi gde je isti vlasnik,
  • informiše se o ekonomskoj situaciji u preduzeću,
  • pribavlja podatke o minimalnoj zaradi, prosečnoj zaradi na nivou Republike, odgovarajuće delatnosti na nivou Republike, o potrošačkoj korpi, planiranoj i realnoj inflaciji, i dr,
  • priprema radni tekst kolektivnog ugovora,
  • pred svaki sastanak dogovara se o strategiji i utvrđuje prioritete u pregovorima,
  • informiše odbor o toku pregovora i postupa po njegovim smernicama. 

Zakon o radu nalaže obavezu pregovaranja, ali ne i zaključivanja kolektivnog ugovora, polazeći od premise da zaključivanje kolektivnog ugovora zavisi od saglasnosti volja i interesa učesnika u pregovorima.
            Ukoliko je kolektivni ugovor zaključen, on je obavezujući pravni akt i uživa sudsku zaštitu.
            Ukoliko pak pregovori ne rezultiraju zaključivanjem kolektivnog ugovora sindikalnoj organizaciji na raspolaganju stoje mogućnosti mirnog rešavanja kolektivnog radnog spora ili organizovanje štrajka. 

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
PRIRUČNICI

 

2021. V3.0